Poezija

« ČOVJEK U CRNOM | Main | AKO ZABORAVIŠ »

KAD BIH MOGLA
2009/01/26,15:31



Kad bih mogla ja da tebe
Tvojim imenom zovem,
Da ti puteve kojima prolaziš
Popločam mermerom stvorenim
U mašti želja,
To bi uradila noći, dok spavaš.

Kad bih mogla da ti ruke svoje dam
Da mi ih čuvaš
Dok budem svijetom prolazila
Željna tuđih dodira.

Kad bih mogla ja da ti budem
Medaljon na vratu,
Pa da budem pokraj tebe,
Da me ne skidaš,
Da čuvaš me od vode...

Kad bih mogla, ja bih tebi bila
Sve ono što sam željela
Da budem drugima, a nisam mogla.
Ja bih tebi bila zrno graška
U postelji jedne lažne princeze.
Ja bih tebi bila(kad bih samo htio to da ti budem)
Ja bih tebi bila jedna mala svijeća
Skoro dogorjela
Ali u tvom mraku
Tvoje bi oči osvjetlila.


Komentari

Comment Icon

Јако лепо, осећајно, топло и близу среће која сија. Волим кад је тако једноставно као додиром руке у сан јаве осликана љубав према неком.

Поздрав

Posted by: krilaandjela at 2009/01/26, 17:38
Comment Icon

...kao dodirom ruke u san jave...dodir "krila anđela"

Posted by: dragica at 2009/01/28, 14:29
Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType Vrati se na početnu stranicu blog.rs