Poezija

HERCEGOVINA
2009/09/08,12:09


Hercegovino, zovem tvoje ime
E da si mi poput rime
Riječi bi mi rađala.
Pišem travama
Hoću da znam
Čiji skut čuvaju
Oblaci, što mi suze raznose?
Zovem te da mi kažeš
Čije ne znam ime.

Hercegovino, budi baklja u noći
Pjesma ova, što ponosna
Prolama daljine.
Visine nose tvoje medalje.
Čuvaju oblaci svečane vrpce
Daleko od gladnih vjetrova
Stoje riznice tvoje.
Moj prigušeni bol neka kaže, da
Eho naslućuje zov.

Govor iz daljina
Ne dolazi mi u jatima.
To su samo šapati
Što su prevarili graničare,
Tiho i jasno ušli im u snove
I prošli bezbjedno
Kroz te raskrsnice.
Taj govor, kao šapat
Dolazi mi kao tvoje rađanje.

Hercegovino,neću da pričam
O snovima što me bude
Po nepoznatim sobama.
I mahovine razrasle
Ječe u svojoj samoći i zovu me.
Uporno me zovu, ali zalud
Krik ždralova ne čujem
Ne čujem ni šum žita
Niču tišine, od kojih boli glava.

Iznikle tišine iz bola,
Pronikle iz čežnje-suze.
Iznikle iz tišina-nove tišine.
Gdje da se sakrijem
Od vjetrova mojih?
Čežnja mi pretekla bol
Očaj progovara sam,šapće.
A ja ću da vičem!

Neće me ućutati
Ni najače grmljavine
Plač mi ne muti potonji vrisak
Čekaju me tvoje daljine.
Tamo gdje počasni koraci zvone
Probudiću sve sanjare
Da te gledaju širom,
Da oči otvaraju, da progovaraju
H E R C E G O V I N O

(1997)

MOJA ISPOVJEST
2009/06/17,15:28


 

Ispovjedam pećine
U paučini zaborava
I tajni prolaz u sjeni mreža sjećanja,
gdje sam ostavila srce u plamenu.
 
I otišla
da ćutim
kao drveće na vjetru
kroz ravnicu.
 
Ispovjedam....
 
Tugu plamičaka na uzvišenjima,
Što osvjetljavaju mjesto u duši
gdje gori vatra živa.
 
U tišini
Mrtve riječi liče
na suzu.
 
A mir ove ispovjesti
Je zakletva
na vjernost, mjestu
što treperi među zvijezdama.
 

 
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType Vrati se na početnu stranicu blog.rs