« citat | Main
| KAD BIH MOGLA »
ČOVJEK U CRNOM
2009/01/26,15:26
Ti možda sada a ko zna gdje
Srećan si...
Kroz moj svijet pronešena ogledala
Na koja se nikad pogledala nisam.
Ti si mi klupko,kao mački
U moj život ljubav bacio,iz knjiga kao božiji znak.
Moju rijeku zlatom iznenadio
Da mi dubine,kao čarolijom zablistaju.
Kao spomenik ja sam sad
Sudbino što se nisi slagala
Sa moim izborom.
Sve bi dala
Samo za jedan osmjeh čarobnjaka
što mi je vodu pozlatio.
I na tako čarobnu nikad se nije osvrnuo,ni vratio....
čovječe u crnom što si ispred mene
Zasadio najdraži cvijet
Pa ga iščupao iz mog srca,zemlju moju ožalostio.
Pa suze svake noći u tvojoj sjenci u mojoj kolijevci spavaju,
Suze,blizanci mojih očiju.
I sve što sam uspjela da vidim
Neko je pronio ogledalo ulicom
Moga nemira. I ja vidim u njemu moje pozlaćeno dno
A tvoja čarolija.
Komentari